Kraljica tame

Nekako je sve nestalo
Izgubilo svoj trag
Nekako sam shvatila
Nikad nisi bio tako drag

I sada sve prestaje
I gubi svoj lik
Kao mačka na prozoru
Niko mi ne čuje krik

Sve je pusto, i hladno
I sve je bijedno i jadno
Ova duša suze lije
Srce jedva, jedva bije

Neka tuga kuca na vrata
Neka druga tebi oko vrata
A ja kao kraljica tame
U crnom brojim zadnje dane

Gubim riječ, nema smisla
Topla duša
Ma ja to nisam

Hladna djevojka
Koja voljeti je htjela
Jedno hladno srce
Koje nije smjela

Nema je više
Ona ne postoji
Neka u kutu tuge
Zadnje dane broji

I nema je više
To je priča stara
Nema nje više
Izgled te vara

Od sada me zovi kraljica tame
Od sada su sve
Duše koje tugu mame

Od sada me ne zovi
Svojom milom
Bolje je ovako
Kako god bilo




.-.................

E ovako napisala sam je za tačno 49,5 sekundi. Jao rekord...

Ništa ti ne brini, eto jedna više optimistična. Samo mi je trebalo malo više vremena da smislim na isti naziv pjesmicu, ali eto pošlo mi je za rukom. Nadam se .....

Kraljica tame 2 (puno sretnija)

Kada se sjetim onih dana
Kada sam lila neke suze
Ali ne želim više tako
Da mi tuga dušu obuzme

Nisam više kraljica tame
Bar ne kakvu me poznaje svijet
Sada sam jedna sretna duša
Koja voli svaki mali cvijet

Smijem se suncu
Zaboravljam mrak
Živim svoj život
Na recept vrlo lak

Samo uz osmijeh
Može tuga da se riješi
I samo uz prijatelje
Bol iz duše bježi

Zbogom tamo,
Svjetlosti dobrodošla
Hvala ti što si
Mojim srcem prošla

Ne nisam tužna
Ne ne plačem više
To liči na kukavicu
Sada lakše dišem

Sretne dane
Ma samo ih brojim
Znam da će ih biti
Sigurno i više

I sada se evo
Sva znojim
Da svu sreću
U stihu ispišem

Bila sam tužna
Shvatali me nisu
Niko moj talenat
Poznavao nije

Ali kada sam došla
Na ovo mjesto
Sva je moja sreća
Prestala da se krije

Zato zbogom
Kraljico tame
Sada se zovem
Kraljica sreće

Jer znam da me nijedan prijatelj
Sa ovog foruma izdati neće



Šta kažeš na ovu verziju.......

Mjau Mjau je napisao/la:

Ništa ti ne brini, eto jedna više optimistična. Samo mi je trebalo malo više vremena da smislim na isti naziv pjesmicu, ali eto pošlo mi je za rukom. Nadam se .....

Kraljica tame 2 (puno sretnija)

Kada se sjetim onih dana
Kada sam lila neke suze
Ali ne želim više tako
Da mi tuga dušu obuzme

Nisam više kraljica tame
Bar ne kakvu me poznaje svijet
Sada sam jedna sretna duša
Koja voli svaki mali cvijet

Smijem se suncu
Zaboravljam mrak
Živim svoj život
Na recept vrlo lak

Samo uz osmijeh
Može tuga da se riješi
I samo uz prijatelje
Bol iz duše bježi

Zbogom tamo,
Svjetlosti dobrodošla
Hvala ti što si
Mojim srcem prošla

Ne nisam tužna
Ne ne plačem više
To liči na kukavicu
Sada lakše dišem

Sretne dane
Ma samo ih brojim
Znam da će ih biti
Sigurno i više

I sada se evo
Sva znojim
Da svu sreću
U stihu ispišem

Bila sam tužna
Shvatali me nisu
Niko moj talenat
Poznavao nije

Ali kada sam došla
Na ovo mjesto
Sva je moja sreća
Prestala da se krije

Zato zbogom
Kraljico tame
Sada se zovem
Kraljica sreće

Jer znam da me nijedan prijatelj
Sa ovog foruma izdati neće



Šta kažeš na ovu verziju.......

Mala Kraljice, nije ti ovo nikakva verzija, nego pjesma! Znaš!
Vidiš, dulje ti je trebalo za napisati sretniju pjesmu.
Kao što je lakše biti tužan nego vedar,
tako se i mračne pjesme pišu lakše nego one sretne.
Zato i ima više crnjikavih pjesnika što lutaju svojim mrakom
no što ima onih koji u taj mrak žele unijeti iskre svjetlosti.
Samo stoga što je tako lakše i komotnije. Ne, ne i ne!
Pa nećemo valjda upasti u obrazac većine. Brrrr.
Ti nećeš, jel'da?
Pa da si samo jedna od mnogih, ne bi bila kraljica, ne?

Rekla je jednom jedna kraljica, mislila je da dolazi iz tame,
„Samo uz osmijeh može tuga da se riješi... “,
bila je u pravu, znala je da osmijeh osvijetli najcrnji mrak,
pa bol i tuga iz njega bježe i nestaju u „nikad nije ni bilo“,
iz mraka što nas skriva nestaju , a ne iz duše i srca,
jer duša sama po sebi već jest osmijeh i svjetlost,
koja zasja čarolijom svemira kad je pokažemo nekom!

Vidim, ona bit' će dobro, al' briga za njega sad
mori moje slutnje , sa njom oko vrata nije mu lako ,
vući je stalno tako zakačenu , cc-cc-cc.....teško je tako,
sigurno već nedostaje mu zraka, zraaaka, zraaaaaakaaaa ??!

Obećavam ne samo tebi, već i ljudima koji vole poeziju.

Da ću biti pijesnik sreće, radosti i osmijeha.

Bar ću pokušati......

U pravu si, tužne pjesme se nekako brže pišu, ma skoro same od sebe, dok za ove sretnije treba naći ono svoje JA koje se uvijek smije...

I ne smije nas zaslijepiti ova magla tuge, koja se nalazi u večini pjesama, već naprotiv uvijek nam treba jedno sunce smijeha......

U trenutcima kada te nevolje biju, biti prijazan i nasmijan je največa umjetnost od sviju...

Mjau Mjau je napisao/la:

Obećavam ne samo tebi, već i ljudima koji vole poeziju.

Da ću biti pijesnik sreće, radosti i osmijeha.

Bar ću pokušati......

U trenutcima kada te nevolje biju, biti prijazan i nasmijan je največa umjetnost od sviju...

Da, (pokušati) biti (iskreno) nasmijan.