Di smo se izgubili?
Čemu slici ovaj naš svemir
koji nekad nije ima granica
sad sve se skupilo na mjesto
malo kao autobusna stanica.
I kao čekam nešto da se desi
čekam tvoju blagu ruku
čekam, bar mi se nasmješi
čekam kaić da uplovi u moju luku.
A ti zavijen u crne oblake
zar se to predamnom skrivaš?
Još hraniš svoje stare strahove
ili me potajno ponekad snivaš?
Znam neman puno da ti dam
zbog toga ti dajem samo ljubav i slobodu
ali vrati se ponekad u nas svemir
da zaplešemo na našem zvjezdanom podu.
Sve ovo oprostiti ti mogu, i još više toga
ako si sretan, pa makar s drugom
jer za sreću tvoju molila sam Boga
ne brini, neću se zbog toga borit sa tugom.
Autor: Bla-bla
http://bla_bla.bloger.hr/